Grad Mostar je iznjedrio vrsnog umjetnika iz etnomuzicke bastine, punog melodicnosti i treptaja bosanskohercegovacke duse. Godinama je nadopunjavao nase osjecaje bitnosti nasih postojanja kroz interpretiranje pjesama prenesenih iz davne bastine nasih predaka. Njegove interpretacije su smirivale, zanosile naseg covjeka, umove nase zbiije, proslosti i sadasnjosti. Nije bio egoista - samo za svoju dusu. Bio je lepeza otvorenosti svojih interpretacija prema ljudima. Takvoga ga poznajemo i takav ie ostao u nasim sjecanjima. Dr Himzo Polovina je bio prikupljac pjesama, interpretator, tekstopisac, kompozitor, odlican poeta i doktor - specijalista neuropsihijatar. Bio je specifikum, interpret prave mostarske i bosanskohercegovacke sevdalinke. Njegov repertoar je obilovao biserima sevdaha. Ostavio je iza sebe ogromno bogatstvo muzicke bastine istrgnute iz zaborava.

"Bosni nije niko ostavio takav mekam i toliko duše na tako malo trake… 1986. godine Himzo presavio svoj tefter i preselio na ahiret… Nama ostavio merdžanli derdan sa mnogo zrna, od kojih je svako zrno jedna muslimanska pjesma… Vecina tih pjesama bi umrla da ih tako maestralno ne istumaci rahmetli Himzo… KADA DRUGI NISU SMJELI ILI HTJELI, RAHMETLI HIMZO JE DONOSIO BOŠNJACKO-MUSLIMANSKE PJESME… Tumacio pjesmu, a mi je volimo i ne zaboravljamo… Ni bošnjacko-muslimansku pjesmu, ni Himzu. Lijecio dr. Himzo Polovina svoje pacijente znanjem, a razgaljivao dušu naroda muslimanskom pjesmom - sevdalinkom…" (Omer Pobric: Sevdah nadahnut životom… slobodom. Visoko 1996., str. 267.)

"Pjesme cijom se se interpetacijom Polovina najviše proslavio jesu sevdalinke. U repertoaru Himze Polovine dominiraju pjesme s ljubavnim osjecanjima, koje ovaj interpretator melodijskim ukrasima sugestivno prenosi na svoje slušaoce… Pjesme koje je Himzo Polovina odabrao cesto su varijante vec publikovanih pjesama i one najrjecitije govore o odnosu ovoga pjevaca prema narodnoj umjetnosti koju interpretira. Ponekad ljepota pojedinog stiha odluci koju ce varijantu odabrati… (Pogovor dr. Ðenane Buturovic na LP-iju: Himzo Polovina: Kliknu vila sa vrha Porima. Jugoton, Zagreb, 1979., LP.)

"…Njime želim da podsjetim na njegovo (Himzino) raskošno pjevacko umijece kojim je, kao jedan od rijetkih umjetnika sevdaha, ubjedljivo I SA NAJVIŠE AUTENTICNOSTI, spajao bujnu prošlost osmanskoga doba sa savremenošcu, utkivao u nas svojom raskošnom duhovnošcu i glasovitim umijecem najnježnije zanose iz naše tradicije, VRIJEME ZAUSTAVLJAO: "Mehmed-paša tri cara služio, zaslužio devet kula blaga, pa je sjeo misli razmišljati, kud ce tako blago djevati…" (Rašid Duric: Trajna tradicija. Bosanska rijec, Wuppertal-Tuzla, 2000., str. 76.)

"…Svakom sevdalinkom slutimo i otkrivamo sebe, tajanstva vlastite duhovnosti. Spoznajna je otvorenost markacija estetske strukture sevdalinke. Stoga je ova pjesma emanacija muzicke i usmene tradicije Bošnjaka, njihove psihologije i mentaliteta. U njenu kajdu, ritam i stih se valja uživjeti, nad rijecju se zaustaviti, oživjeti joj transcendentalno-metafizicki sjaj, cjelovitu poezijsku viziju. TREBA DUHOM DORASTI DO NJENA RAFINIMANA, KOJI OD INTERPRETATORA, SOLO IZVODJACA I OD MUZICARA IZISKUJE VISOK DUHOVNI NAPON. Podsjetimo na jednu u naše doba rado slušanu "sevdaliju", znanu po raskošnoj solo izvedbi vrhunskog interpretatora Himze Polovine: IMA L' JADA K'O KAD AKŠAM PADA, KAD MAHALE FENJERE ZAPALE, KAD SAZ BIJE U POZNE JACIJE, KAD TANAHNI DRŠCU ŠADRVANI…" (Rašid Duric: Trajna tradicija. Bosanska rijec, Wuppertal-Tuzla, 2000., str. 104-105.)

"To je pjevac koji raspolaze glasom veoma ugodnog timbra, a svoju interpretaciju bazira na SOTTO VOCE pjevanju sto odgovara ne samo njegovim glasovnim mogucnostima nego izrazitom interpretativnom daru koji se odrazava u melanholicnom ukrasavanju i dinamicnom cizeliranju pjesama koje izvodi." (ZVONIMIR NEVŽALA, citirano iz: Ismet Cumurija:
TUMAC I BASTENIK SEVDALINKE: Povodom 13-godisnjice smrti Himze Polovine. Most, Broj 117-118 (28-29 - nova serija), godina XXV/avgust-septembar 1999.)

"Mada u repertoaru Himze Polovine sve pjesme nisu prave sevdalinke, vec ih ima koje su stvarane kasnije na njihovim tradicijama, njegovo pjevanje produzava melanholicnu ljubavnu osjecajnost ove pjesme, izrazava njenu osobenu atmosferu i aromu, oslikava likove njenih junakinja i junaka, u tjesnacima duhovnih rasipanja i kidaja, iznosi njenu poetsku dusu, onu posebno sto je umjetnicki oplemenjena ovakvim sazaljevanjem, postaje tu ne samo posrednik i tumac, izvoran, vibranta i autentican, nego i umjetnicki subjekt koji svojim izvodjenjem vrsi izbor po emocionalnoj srodnosti dajuci uz to pjesmi i dio svoga vlastitog." (Muhsin Rizvic, predgovor na LP-iju: Himzo Polovina: Kradem ti se u veceri. Jugoton, Zagreb, 1976.)



BISERI SEVDAHA IZ REPERTOARA HIMZE POLOVINE


1. MOJ BEHARE, KO LI MI TE BERE

Moj behare, ko li mi te bere?
Dragog nemam da te za me bere;
Tuga me mori, ne znam sta zborim od jada.
Beru li te moje jaranice,
Jaranice, moje dusmanice?
One su mene, dragome mome omrzle,
Dragi mi ljubi drugaricu moju najbolju!
Al' neka ga, nek' on svoje provodi,
Neka drugoj u asikluk othodi,
Ja plakat' necu, neg' trazim srecu za sebe!

2. ALI-PASA NA HERCEGOVINI

Ali-pasa na Hercegovini,
L'jepa Mara na Biscu bijase.
Koliko su na daleko bili,
Jedno drugom jade zadavali!

Knjigu pise pasa, Ali-pasa:
"L'jepa Maro, bi li posla za me?"
S Bisca Mara pasi odgovara:
"Da me prosis, ne bih posla za te,
Da s' ozenis, bih se otrovala!"

3. JASENICE, NESTALO TI GAZA

Jasenice, nestalo ti gaza,
Moj dragane ko ti za me kaza?
Moj dragane, sto me zaboravljas?
Ja te cekam, a ti se ne javljas.

Moj dragane, moja grudo leda,
Od srca se otkinuti ne das!
Tri godine kako zito klasa,
A od tebe ni traga ni glasa!

Sve djevojke u kolu igraju,
A za mojue nevolju ne znaju.
Moj dragane, moja grudo leda,
Od srca se otkinuti ne das!

4. FALILA SE SARICA KADUNA

Falila se Sarica kaduna,
U hamamu medju kadunama:
"Sagradit cu kulu na Brankovcu,
i na kuli sahat od celika!
Nek' se cuje po cijelom Mostaru,
Kada kucne sahat od celika!
Jos da nije te Velez planine,
Culo bi se ravnom Nevesinju,
Culo bi se Fazlagica kuli,
Cuo bi ga Ibro Fazlagicu!
Po kucanju sah'ta od celika,
On bi cuo kucaj srca moga!"

5. MEHMED-PASA TRI CARA SLUZIO

Mehmed-pasa tri cara sluzio,
Zasluzio devet kula blaga;
Pa je sjeo misli razmisljati,
Kud ce tol'ko blago dijevati?
Il' ce blago sirotinji dijeliti,
Il' ce blago popiti u vinu,
Il' ce blago bacati niz Drinu,
Il' ce pravit' po Bosni hajire,
Nek' se Bosna u pjesmama spominje?
Aman, aman, jasa, jasa Mehmed-pasa!
Nit' ce blago sirotinji dijeliti,
Nit' ce blago popiti u vinu,
Jer je vino car zla svakojaka,
Nit' ce blago bacati niz Drinu,
Vec ce praviti po Bosni hajire,
NEK' SE BOSNA U PJESMAMA SPOMINJE!
A najprije na Drini cupriju!
NEK' SE BOSNA U PJESMAMA SPOMINJE!
Aman, aman, jasa, jasa Mehmed-pasa!
I SAGRADI NA DRINI CUPRIJU!

6. TAMBURALO MOMCE UZ TAMBURU

Tamburalo momce uz tamburu,
Tambura mu od suhoga zlata,
Tanke zice - kose djevojacke,
A terzijan - pero sokolovo.

Gledala ga Ajka sa cardaka:
"Vidi, majko, lijepa junaka!
Da mi ga je u dvoru gledati,
Na njegovim grud'ma sevdisati.

Karanfil bi pod njega sterala,
A pod glavu rumenu ruzicu,
Nek' mirise, nek' me cesto budi,
Cesto budi, i cesto me ljubi!"

7. OMERE, PRVO GLEDANJE

Omere, prvo gledanje,
Zamalo ti se zagledasmo,
Zamalo dvije godine.
Ko li nas, bolan, rastavi?
Ko li nas, bolan, zavadi?
Mostar se cudom zacudi!
Dusa mu raja ne vid'la,
Nego se vila i vila,
Na sred se pakla savila!

8. OD MORA, ETO SVATOVA

Od mora, eto svatova,
Da vode Ajku Sarajku.
Ajka se, Sarajka, majci zaplaka:
"Ne daj me, majko, daleko!
Osta mi cv'jece nejako.
Ko ce ga, majko, zal'jevat'?"
"Ja cu ga, kceri, zal'jevat'.
U zoru hladnom vodicom,
Uvece toplim suzama!"

9. IZVI SE MUJO NA GRADE

Izvi se Mujo na grade,
I pade dragoj na grane.
Pita ga draga zalosno:
"Mozes li, Mujo, preboljet'?"
"Ne mogu draga preboljet',
Ja cu ti mladjan umrijet'."
Ljubi ga draga milosno,
Poskoci Mujo radosno!
10. STADE SE CVIJECE ROSOM KITITI

Stade se cvijece rosom kititi,
Stade se biser zlatom nizati,
Stade se srma srmom srmiti,
Stadose momce cure ljubiti.

Samo ja nemam nigdje nikoga,
Samo ja nemam azgin-dilbera,
Samo ja tuzna tugu tugujem,
Samo ja nicem se ne radujem.

Gledam ja goluba, golubicu,
Gledam ja lastu i lastavicu,
Gledam ja jedno drugo cjeluju,
Gledam ja, zivotu se raduju.

Nikad me nije niko volio,
Nikad me nije niko ljubio,
Nikada nisam zorom zorila,
Nikada nisam sevdah vodila.

Dadose mene mladu za stara,
Dadose mene starcu zbog para,
Da mu ja mlada kucu redujem,
Da mu ja sijedu bradu milujem.

Star meni vise mladoj ne treba,
Star mene samo mladu zamara;
Ja hocu ljubav, zivot i radost,
Ja hocu sevdah, pjesmu i radost!

11. OJ, BOGA TI, SIVA 'TICO SOKOLE

Oj, Boga ti, siva 'tico sokole,
Jesi l' skoro ti od Bosne ponosne?
Jesi l' gdje god moju Fatu vidio?
Nosi l' Fata od sedefa nanule?
Nosi l' Fata od kadife papuce?
Nosi l' Fata od dzamfeza dimije?
Nosi li se k'o sto se je nosila?
Voli li me k'o sto me je volila?

12. GDJE SI, DA SI MOJ GOLUBE

"Gdje si, da si, moj golube,
Sto se ne javis?"
"Evo mene, pokraj tebe,
zar me ne vidis?!"
"A gdje ti je stara majka,
ne vidjeh ti je?"
"Otisla je u djul-bascu,
neven da bere.
Neven bere, mene kiti,
Da sam najljepsa!"

13. KAD JA PODJOH NA BENDBASU

Kad ja podjoh na Bendbasu,
Na Bendbasu, na vodu,
Ja povedoh bijelo janje,
Bijelo janje sa sobom.

Sve djevojke Bendbasanke,
Na kapiji stajahu,
Samo moja mila draga,
Na demirli pendzeru.

Ja joj nazvah: "Selam-alejk,
Selam-alejk djevojce!"
Ona meni: "Alejk-selam,

Dodj' dovece, dilberce!"

Ja ne odoh isto vece,
Vec ja odoh sutradan.
Drugog dana moja draga,
Za drugog se udala!

14. MILA MAJKO ŠALJI ME NA VODU

Mila majko šalji me na vodu,
jer me moj dragi kraj izvora ceka.
"Hajde kceri, al' se odmah vrati,
uzaludu vremena ne trati!"

Izvoru hita djeva ponosita,
bl'jedi je mjesec zamišljeno gleda:
"Oj, Mjesece tako ti mladine,
ti obasjavaš brda i doline!

Daj mi sad reci da l' me dragi želi,
da li se mome dolasku veseli?"
"Oj, djevojko ti si puna cara,
al' tebe dragi kraj izvora vara!"

15. PUSTI ME MAJKO

Pusti me majko, pusti me mila,
da ja vidim svoje luce, pusti me!
Golube poleti, pozdrav joj odnesi,
doci cu, doci ja!
Dodi mi draga, dodi mi zlato,
to pjesmom mene, majko doziva!
Golube poleti…

Dodi mi draga, dodi mi zlato,
da ljubim usne tvoje, dodi mi!
Golube poleti…

16. LUTAJ PJESMO

Lutaj pjesmo kaži dragoj,
da sam tužan i pun jada,
lutaj pjesmo preko polja, šuma, lutaj sada.

Prodi pjesmo svako mjesto,
ulicama sela, grada,
pjesmo moja nevesela,
pjevaj pjesmo kako stradam!

Ne raduje mene pjesma,
za dragom me mori tuga,
ostavi me, ode s drugim,
srce žali svoga druga.

Lutaj pjesmo, pricaj svuda,
srce žali svoga druga,
golema je moja tuga!

Lutaj pjesmo kaži dragoj 
da sam bolan,
možda ce te draga cuti,
pa ce meni bolnom doci!

Kaži pjesmo da su dani,
mom životu izbrojani,
kad ti srce ljubav prosi,
i kad oko suzom rosi,
uspomenu moju nosi!

17. KRADEM TI SE U VECERI

Kradem ti se u veceri,
u veceri pod pendžere,
da ti bacim struk zumbula,
da ti cvijetak prozbori,
koliko te silno ljubim,
mrijem dušo za tobom!
Ti ne haješ za bolove,
za bolove srca moga.
Cvijet vehne, mlad se suši,
sevdah ode uzaman.
Allah nek' ti drugog dade,
mrijem dušo za tobom!

18. KAD SE JANGIN IZ SOKAKA POMOLI

Kad se jangin iz sokaka pomoli,
a draga mu džamli cekmu otvori.
"Ðela dragi na bijele rucice,
pa mi skini sa srdašca mucice!
Kamo srece da te nisam voljela,
sretnija bih po svijetu hodila!"

19. MJESEC RAZLI PO IGMANU ZRAKE 

Mjesec razli po Igmanu zrake, 
sevdah prekri cikmali sokake, 
kad mujezin sa munare javlja, 
da jacija na mahale pada, 
"Aziz-Allah" svako tiho šapce, 
samo Ajša na mušepku place. 
Place Ajša kroz mušepke guste: 
"Gdje ste noci, ramazanske puste? 
Gdje si dragi, kad ceš cikmom proci, 
svojoj Ajši pod mušepke doci?" 

20. U TREBINJU GRADU 

U Trebinju gradu vel'ka žalost kažu, 
gdje umrije mlada Zubcevica Fata. 
Na umoru Fata, majci govorila: 
"Dobro moje, majko, svate docekajte, 
Svakom svatu, majko, po bošcaluk dajte; 
Mome dragom, majko, vezenu mahramu, 
Neka suze briše, za mnom nek' uzdiše!"

21. TELAL VICE OD JUTRA DO MRAKA 

Telal vice od jutra do mraka, 
koj' u koga nocas na konaku, 
nek' ne ide rano sa konaka, 
utekla je pašina robinja, 
i odnijela dva tovara blaga, 
i ukrala sahat iz njedara, 
i povela ata iz ahara, 
i povela Muju haznadara. 
Susrete je pašin kavaz: 
"Što pobježe pašina robinjo? 
Što s' uzela dva tovara blaga? 
Što ukrade sahat iz njedara? 
Što odvede ata iz ahara? 
Što povede Muju haznadara?" 
"Blago nosim da putem ne prosim, 
sahat nosim da gdje ne zadocnim, 
ata vodim da pješke ne hodim, 
haznadara da ne spavam sama!" 

22. IMA L' JADA KO KAD AKŠAM PADA 

Ima l' jada ko kad akšam pada, 
kad mahale fenjere zapale, 
kad saz bije u pozne jacije, 
kad tanahni dršcu šadrvani? 
Aman jada kad akšam ovlada, 
u minute kad bulbuli šute, 
kad bol sanja sred dulova granja, 
a dert guši i suze osuši! 
Usne male kad šapcu iz tame: 
"Slatko gonde da l' još misliš na me?" 
Draga dragog doziva bez daha: 
"Aman luce, mrijem od SEVDAHA!"

23. NA PRIJESTOLJU SJEDI SULTAN 
(Tekst: SAFVET-BEG BASAGIC) 

Na prijestolju sjedi sultan, silni Ekber car, 
a do njega mlad vezire, mladi Behmen-han. 
"Kazuj meni mlad vezire, imena ti tvog, 
ko ti dade zlatne kljuce od harema mog?" 

"Dala mi ih seja tvoja i poljubca dva, 
a do zore kol'ko bjese ni sam ne znam ja!" 
"Znas li bolan mlad vezire, snasao te jad, 
da ce dzelat glavu tvoju odrubiti sad?" 

"Cekaj malo, saslusaj me, ja sam svemu kriv, 
ja je ljubljah, ljubit cu je, sve dok budem ziv!" 
A sad cini, sto ti drago, na volju ti bas, 
ili da mi seju dades, ili samrt das!" 

Na te rijeci skoci sultan k'o razjaren div, 
mir zavlada, k'o da niko ne imade ziv! 
Dok najednom zazubori milostivi glas: 
"Ljubite se, sultan Ekber, blagosilja vas!" 

24. NEMA LJEPŠE CURE OD MALENE ÐULE 

Nema ljepše cure od malene Ðule! 
Ja zapalim lulu, pa poljubim Ðulu, 
oj, Bože moj! 

Curo moja mala što si mi lagala? 
Prevari me ludog, pa ode za drugog, 
oj, Bože moj! 

Meni l'jeka nema kijamet se sprema! 
Sad su duge noci, a ja u samoci, 
oj, Bože moj! 

Moram drugoj poci, šta cu u samoci? 
Bolje gubit dane uz djevojke mlade, 
oj, Bože moj! 

Sad se srce grije kraj moje Rabije! 
Ja zapalim škiju, poljubim Rabiju, 
oj, Bože moj! 

25. POGLEDAJ ME ANADOLKO 

Pogledaj me Anadolko dina ti, 
ja cu tebi sevdalinke pjesme pjevati! 
Hranit cu te bademima da mi mirišeš, 
pojit cu te dul-šerbetom da mi sevdišeš! 
Ruse kose curo imaš žališ li ih ti? 
"Aman da ih žalim ne bih dala da ih mrsiš ti!" 
Bijelo lice curo imaš, žališ li ga ti? 
"Aman da ga žalim, ne bih dala da ga ljubiš ti!"

26. DVORE GRADI KOMADINA MUJO 

Dvore gradi Komadina Mujo, 
sred Mostara najljepšega grada! 
Oblazi ga c'jeli Mostar redom, 
samo nema Zaimove Zibe! 
"Što te nema Zaimova Zibo, 
za tebe su sagradeni dvori. 
Za tebe sam dvore sagradio, 
ižeženim zlatom pozlatio! 
Ruke traže topla milovanja, 
lice želi nježna njegovanja! 
Srce traži cista drugovanja, 
usne traže pusta sevdisanja!

27. KLIKNU VILA SA VRHA PORIMA 

Kliknu vila sa vrha Porima, 
pa doziva mostarskog vezira: 
"Cuješ li me mostarski vezire? 
Cuvaj Stoca, ne daj Pocitelja, 
nit' Mostara ne ostavljaj sama! 
Viš' Mostara ljuta guja spava, 
ljuta guja - Cengic Smail-aga! 
Ako bi se guja probudila, 
ni Saraj'vu ne bi lahko bilo, 
a kamoli svijetu niz Neretvu!"

28. POŠETALA HANA PEHLIVANA

Pošetala Hana Pehlivana,
ispred dvora Firdus kapetana;
Za njom ide Kumrija robinja:
"Kumrijice, po Bogu sestrice,
Je l' mi kratka peca i feredža?
Vide l' mi se džamfezli dimije?
Vide l' mi se noge od šljanaka?
Gleda li me Firdus kapetane,
gleda li me, begeniše li me?"

29. POD SKOCICEM TRAVA POGAZENA

Pod Skocicem trava pogazena,
potrle je zvornicke spahije,
igrajuci, konje talumeci.
A najviše Derviš-begov dogo!
Da mu beže uzde ne priteže,
skocio bi gradu na bedeme.
Sa bedema dragoj pod pendžere,
kroz pendžere dragoj u dušeke.
A kad bi pao u dušeke njene,
naš'o bih vjede zaklopljene,
crne kose širom raspletene,
bujne usne poluotvorene,
jedre grudi malo otkrivene,
draga moja da li sanjaš mene?!

30. ŠIROKA KITA RAKITA

Široka kita, rakita,
široko polje prekrila,
jednog mi kraja neskrila.
Otud mi idu svatovi,
svatovi Šemsi-begovi.
Šemsi-beg pusti sokola,
da vidi gdje ce panuti,
izvi se soko visoko,
i klonu mladi na grudi.
Gledala mlada sokola,
iz oka suza kanula:
"Sokole, pitom sokole,
puce mi srce na dvoje!
Dosad sam majku dvorila,
od sada pitom' sokola,
od sada tebe sokola!"

31. MAGLA PALA DO POLA SARAJ'VA

Magla pala do pola Saraj'va,
ne vidi se kula ni kapija,
a kamoli djevojke avlija.
Puce puška iznad Sarajeva,
i pogodi Mul' Aziza na sred Sarajeva!
Pogodi ga Mula Jusuf s Bijele tabije,
zbog djevojke komšinice lijepe Mevlije.
Kune majka pušku i junaka,
i djevojku nevesela bila,
što joj sinu uzrok smrti bila:
"Ubiše mi cedo njegovano,
što je majci, tugo moja, suncem darovano!
Mul' Azize, mili sine, zar mi pogibe?
Ko ce sada tvojoj seji pjesme pjevati,
Ko ce tvojoj staroj majci mezar kopati,
Ko ce tvome starom ocu dizgin držati,
ko ce tvoju staru majku u grob spustiti?"

32. ISTOM LEGOH, SAN ME FATA

Istom legoh, san me fata, 
dragi mi na vrata: 
"Ustaj draga, ustaj draga, 
otvori mi vrata, 
pokise mi kabanica, 
sva od suha zlata! 
Što pokriva, moja draga, 
devet devojaka, 
i deseto, moja draga, 
mlado neženjeno. 
Sve devet ih, moja draga, 
sunce ogrijalo, 
i deseto, moja draga, 
mjesec obasjao!"

33. JUTROS PROÐOH KROZ CARSIJU

Jutros prodjoh kroz carsiju,
Spazih jednu anteriju.
Anterija od dzamfeza,
Dusa mi se za nju sveza.
Otud ide mlado momce,
Of aman, dzidi!
Susrete me, pa mi rece,
Of aman, dzidi:
"Od meraka, ginem, duso, za tobom!"

Iz nje viri ruka mala,
Srcu se je mom dopala.
A kad vidim oci carne,
Hoce pamet da mi stane!
Otud ide mlado momce,
Of aman, dzidi;
Susrete me, pa mi rece,
Of aman, dzidi:
"Od meraka, ginem, duso, za tobom!"

Slatka su joj merdzan usta,
Kud se djede mladost pusta?
Sva je kao vatra ziva,
Ah kada bi moja bila!
Otud ide mlado momce,
Of aman, dzidi;
Susrete me, pa mi rece,
Of aman, dzidi:
"Od meraka, ginem, duso, za tobom!"

34. OJ, MOJA RUZO RUMENA

Oj, moja ruzo rumena,
Sto si se rano razvila?
Razvi me rano proljece,
Ubra me mlado djevojce!
Baci me sebi u njedra,
Tu sam ti mlada uvehla!

35. OKLADI SE MOMCE I DJEVOJCE

Okladi se momce i djevojce,
Da spavaju, da se ne diraju.
Momce daje sedlo i dogata,
A djevojka derdan ispod vrata;
To rekose u derdek legose,
Jedno drugom leda okrenuse.
Momce lezi kao ledenica,
A djevojka kao zeravica;
Kad je bilo oko pola noci,
Progovara lijepa djevojka:
"Okreni se, ne okrenuo se,
Poljubi me, ne poljubio me!
Ja ne zalim derdan ispod vrata,
Nemoj ni ti sedlo ni dogata.
Mog derdana popili hajduci,
A tvog dogu rastrgali vuci!"

36. POLJEM SE VIJA HAJDAR DELIJA 

Poljem se vija Hajdar delija, 
po polju ravnom, na konju vranom. 
Gleda ga Ajka sa gradskih vrata: 
"Hajdar delija i perje tvoje, 
tvoje me perje po Gradu penje!" 
"Ajko djevojko i kose tvoje, 
tvoje me kose po polju nose!"

37. DJEVOJKA JE ZELEN BOR SADILA

Djevojka je zelen bor sadila, 
bor sadila, boru govorila: 
"Rasti, rasti moj zeleni bore, 
da se penjem tebi u vrhove! 
Da ja vidim Ravne i Konavle, 
da ja vidim Dubrovcane mlade! 
Da ja vidim mojega dragana, 
da ja vidim šta moj dragi radi! 
Da li pije ili drugu ljubi? 
Ako pije nek' se ne napije, 
ako ljubi nek' se ne zaljubi!"

38. KRAJ TANAHNA ŠADRVANA
(Tekst: Heinrich Heine, prepjev na bosanski: Safvet-beg Bašagic)

Kraj tanahna šadrvana,
Gdje žubori voda živa,
Šetala se svakog dana,
Sultanova kcerka mila.

Svakog dana jedno ropce,
Stajalo kraj šadrvana,
Kako vr'jeme prolazilo,
Sve je blijede, blijede bilo.

Jednog dana zapita ga,
Sultanova kcerka draga:
"Kazuj, robe, odakle si,
iz plemena kojega si?"

"Ja se zovem El-Muhammed,
iz plemena starih Azra,
što za ljubav život gube,
i umiru kada ljube!"

39. HASANAGIN SEVDAH (ŠTO TE NEMA)
(Tekst: Aleksa Šantic)

Što te nema, što te nema?
Kad na mlado poljsko cv'jece,
Biser niže ponoc n'jema,
Kroz grudi mi želja l'jece,
Što te nema, što te nema?
Kad mi sanak spokoj dade,
I duša se miru sprema,
Kroz srce se glasak krade,
Što te nema, što te nema?
Procvjetala svaka staza,
K'o što bješe divnih dana,
Po ružama i sad prska,
Bistra voda šadrvana.
Ispod rose zumbul gleda,
Iz behara miris vije,
A za mene k'o da cvili,
I u bolu suze lije.
Što te nema, što te nema?
Vedri istok kad zarudi,
U treptaju od alema,
I tad srce pjesmu budi,
Što te nema, što te nema?
I u casu bujne srece,
I kad tuga uzdah sprema,
Moja ljubav pjesmu krece,
Što te nema, što te nema?
Kako mi je srce jadno,
Kao da ga neko bode,
Te sve place i sve pita:
Kuda moja Zejna ode?
Je li griješna sabah zora,
Il' nebeska sjajna zvijezda,
Je li griješna ljubav moja,
K'o glas ptice iz gnijezda?

40. EMINA
(Tekst: Aleksa Šantic, nadopuna teksta: Himzo Polovina)

Kapidžik otvori, jer moga mi dina,
Razvalit cu direk i baglame tvrde,
Pa neka se name svi alimi srde,
Jer za tobom, beli, ja umrijeh, Emina!

Sinoc kad se vracah iz topla hamama,
Prodoh pokraj bašce staroga imama;
Kad tamo u bašci, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina!

Ja joj nazvah selam, al' moga mi dina,
Ne šce ni da cuje lijepa Emina!
Vec u srebren ibrik zahvatila vode,
Pa po bašci dule zaljevati ode!

S grana vjetar duhnu, pa niz pleci puste,
Rasplete joj one pletenice guste.
Zamirisa kosa k'o zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Ja kakva je pusta, tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kada šece i plecima krece,
Ni hodžin mi zapis više pomoc' nece!

Zamal' ne posrnuh, mojega mi dina,
Al' meni ne dode lijepa Emina!
Samo me je jednom pogledala mrko,
Al' ne haje alcak što za njome crko'!

Umro stari pjesnik, umrla Emina,
Ostala je pusta bašca od jasmina;
Salomljen je ibrik, uvehlo je cvijece,
PJESMA O EMINI NIKAD UMRIJET' NECE!

BH novinar i sakupljac sevdalinki Vehid Gunic je rekao: "Mnogo je pjevaca pjevalo 'Eminu', ali je samo jedan pjevac tumacio 'Eminu'" misleci pri tom na rahmetli Himzu Polovinu.